Ljudi su ovladali pravljenjem vatre više od 350.000 godina ranije nego što se do sada verovalo, pokazuje novo arheološko istraživanje koje je predvodio Britanski muzej. Najstariji do sada poznati dokazi o namernom stvaranju i kontroli vatre pronađeni su na paleolitskom nalazištu Barnham, u engleskoj grofoviji Safolk.
Do sada se smatralo da najstariji dokazi o paljenju vatre potiču od pre oko 50.000 godina, sa nalazišta u severnoj Francuskoj. Novo otkriće pomera tu granicu na više od 400.000 godina u prošlost, što predstavlja jednu od najznačajnijih prekretnica u razumevanju ljudske evolucije.
Dokazi: ognjište, alat i mineral za varnice
Na nalazištu su pronađeni:
- zagrejana glina,
- kamene ručne sekire od kremena oštećene visokom temperaturom,
- dva mala fragmenta pirita, minerala koji se može koristiti za stvaranje varnica udaranjem o kremen.
Geokemijske analize pokazale su da je glina bila izložena temperaturama višim od 700 °C, i to više puta na istom mestu. To ukazuje na postojanje ognjišta koje su ljudi koristili u više navrata, a ne na slučajan šumski požar.
Istraživačima su bile potrebne čak četiri godine da dokažu da zagrevanje tla nije rezultat prirodnog požara. Posebno je značajno to što je pirit veoma redak u tom području, što ukazuje da su tadašnji ljudi znali gde da ga pronađu i kako da ga koriste za paljenje vatre.
Pretpostavlja se da su ove tragove ostavile rane grupe neandertalaca, u periodu kada je veličina ljudskog mozga već bila bliska današnjoj.
Vatrena prekretnica u ljudskoj istoriji
Sposobnost stvaranja vatre predstavljala je jednu od najvećih revolucija u ljudskoj istoriji. Ljudi više nisu zavisili od prirodnih požara, već su mogli sami da biraju mesta za boravak i da ponovo zapale vatru kada im je bila potrebna.
Kontrola vatre omogućila je:
- zaštitu od predatora,
- grejanje u hladnijim klimama,
- širenje u surovije predele,
- termičku obradu hrane.
Kuvanje hrane smanjilo je prisustvo toksina i patogena, olakšalo varenje i oslobodilo više energije za razvoj mozga. To je, prema naučnicima, omogućilo razvoj složenijih društvenih grupa i poboljšalo šanse za opstanak.
Tragovi korišćenja vatre retko se očuvaju u arheološkom zapisu. Pepeo i ugalj lako nestaju usled vetra i vode, dok zagrejani sedimenti vremenom erodiraju. Upravo zato je očuvanost dokaza iz Barnhama izuzetna.
Slični nalazi u Velikoj Britaniji, Francuskoj i Portugalu već su ukazivali na povećan značaj vatre u periodu između 500.000 i 400.000 godina, ali Barnham sada pruža odgovor na pitanje – kako su ljudi tada do nje dolazili.
Nauka iza otkrića
U istraživanju je učestvovala i dr Sali Hor sa Univerziteta u Liverpulu, koja je primenila tri napredne metode analize tla: mikromorfologiju zemljišta, arheomagnetizam i analizu policikličnih aromatičnih ugljovodonika (PAH). Rezultati su potvrdili da su crvenkasti slojevi gline nastali usled ljudske aktivnosti, a ne prirodnih procesa.
„Ovo je najznačajnije otkriće u mojoj karijeri“, rekao je profesor Nik Ešton iz Britanskog muzeja. „Neverovatno je da su tako rane grupe neandertalaca već imale znanje o kremenu, piritu i paljenju vatre.“
Njegov kolega Rob Dejvis dodao je da ovo otkriće pomerа jednu od ključnih tačaka ljudske evolucije unazad za oko 350.000 godina.
Rezultati istraživanja objavljeni su u uglednom naučnom časopisu Nature.










