Novi rezultati analize stena sa daleke strane Meseca, donetih kineskom misijom Chang’e 5, potpuno menjaju dosadašnje shvatanje o tome kako i kada se Mesec hladio.
Istraživanje Univerziteta Floride, pod vođstvom dr. Stivena Elarda, otkrilo je da je magma ostala u rastopljenom stanju znatno duže nego što se mislilo. Uzorci bazalta, koji su zapravo stvrdnuta lava, pokazali su da su se neki delovi gornjeg omotača Meseca zadržali stotinama stepeni topliji — čak i pre 2 milijarde godina!
Ključni tragovi pronađeni su u radioaktivnim elementima poput kalijuma, torijuma i uranijuma, koji su prisutni u većoj količini nego što se očekivalo. Ovi elementi proizvode unutrašnju toplotu, usporavajući hlađenje.
Do sada je važila teorija da se Mesec hladio „odozgo nadole” — prvo se hladila kora, a zatim dublji slojevi. Ali novi podaci ukazuju da su džepovi lave postojali i na površini, daleko kasnije u njegovoj evoluciji.
Zašto je ovo važno? Lava dolazi direktno iz unutrašnjosti Meseca. A kako nemamo uzorke njegovog omotača, analizom lave dobijamo najvažnije uvide u to kako izgleda i kako funkcioniše unutrašnjost našeg nebeskog saputnika.
Otkrića poput ovog pomažu ne samo da razumemo Mesec, već i da učimo kako nastaju i hlade se druga tela u Sunčevom sistemu – planete, sateliti, asteroidi.
„Nadam se da će ovo otvoriti vrata za više istraživanja lunarne unutrašnje dinamike”, kaže Elardo. „Ovo je još jedan važan deo slagalice za sve koji žele da razumeju kako svetovi nastaju, rastu i stare.”
