Munja – dramatični prirodni fenomen koji vekovima fascinira čovečanstvo – konačno je dobila potpunu naučnu pozadinu. Zahvaljujući timu istraživača predvođenom profesorom Viktorom Paskom sa Univerziteta Penn State, otkriven je precizan niz atmosferskih procesa koji pokreću nastanak munje unutar olujnih oblaka.
U radu objavljenom 28. jula u prestižnom časopisu Journal of Geophysical Research, naučnici objašnjavaju kako jaki električni impulsi u oblacima ubrzavaju elektrone do velikih brzina, dovodeći ih u sudare sa molekulima azota i kiseonika. Ti sudari stvaraju rendgenske zrake i oslobađaju dodatne elektrone i fotone visoke energije — pravu “oluju u oblaku” iz koje se rađa munja.
„Naše istraživanje prvi put pruža kvantitativno objašnjenje načina na koji se munja pokreće u prirodi,“ rekao je Pasko. „Povezali smo sve tačke: X-zrake, električna polja i lavine elektrona.“
Korišćenjem naprednih matematičkih modela, tim je uspeo da objasni i misteriozne terestričke gama bljeskove – nevidljive, ali moćne eksplozije X-zraka koje dolaze iz oluja, a koje su do sada često beležene pomoću satelita, visinskih aviona i zemaljskih senzora.
Zaid Pervez, doktorand elektrotehnike, istakao je da su njihove simulacije uspešno reprodukovale stvarne uslove iz atmosfere, omogućivši kompletno razumevanje kako nastaju elektromagnetni signali pre munje.
Zanimljivo je da ovi gama bljeskovi često ne dolaze uz vidljivu svetlost ili radio-talase, što ih čini teškim za otkrivanje — ali upravo taj „tihi“ potpis sada ima objašnjenje. U modelu nazvanom Photoelectric Feedback Discharge, naučnici opisuju kako se u kompaktnim delovima oblaka odvija lančana reakcija koju pokreću rendgenski zraci, bez vidljivog sjaja.
Istraživanje je rezultat međunarodne saradnje i uključuje stručnjake iz Francuske, Češke, Danske i NASA-inog Godard centra. Njihov rad ne samo da osvetljava misteriju koja traje vekovima, već otvara vrata preciznijem praćenju i potencijalnom predviđanju opasnih vremenskih pojava u budućnosti.
