Život na Mesecu – Da li su “vodeni medvedi” mrtvi?

Tardigrada

U aprilu 2019. godine, izraelska svemirska letelica “Beresheet” doživela je neslavni kraj — umesto da postane prva privatna letelica koja je meko sletela na Mesec, srušila se prilikom pokušaja sletanja. Ipak, ovaj pad otvorio je jedno neobično pitanje: da li je život sleteo (ili bar pao) na Mesec?

U toj nesrećnoj kapsuli nalazilo se i oko 1.000 tardigrada, poznatih kao vodeni medvedići – mikroskopska bića poznata po svojoj gotovo neverovatnoj sposobnosti da prežive uslove koje bi ubili gotovo sve ostale organizme na Zemlji.

Šta su uopšte tardigrade?

Tardigrade su sićušni, ali neverovatno izdržljivi organizmi – imaju osam nožica sa kandžama, izgledaju kao naborani jastučići s usisivačem umesto usta, i pripadaju sopstvenoj biološkoj grupi (phylum), sa stotinama poznatih vrsta. Naučnici ih zovu “superpreživeli” jer mogu da izdrže:

  • potpuni vakuum svemira
  • temperature od -200°C do +150°C
  • visoke doze zračenja
  • nedostatak kiseonika, hrane i vode

Kako su dospeli na Mesec?

Tardigrade su se na Mesecu našle slučajno – u okviru digitalne vremenske kapsule koju je izraelska organizacija SpaceIL poslala Beresheet letelicom. Osim podataka, fotografija i sadržaja sa Vikipedije, kapsula je sadržala i ove mikroskopske putnike, u dehidriranom stanju u kojem mogu ostati „zamrznuti“ decenijama.

Ali, letelica se srušila. Da li su preživeli?


Naučnici nisu sigurni. Biološkinja Džesmin Nirodi (University of Chicago) smatra da je „skoro sigurno da ništa nije preživelo“, ali dodaje i:

Nikada nisam bacila tardigrade na površinu Meseca, pa ne mogu da budem sigurna.“

Ako je kapsula ostala netaknuta, postoji mogućnost da su tardigrade preživele u kripto-biotičkom stanju — potpuno dehidrirane, ali ne mrtve. U tom stanju ne dišu, ne jedu i ne stare — jednostavno čekaju bolje uslove.

Da li mogu da „ožive“ na Mesecu?

Ne baš.

Tardigrade mogu da se probude samo kada dođu u kontakt sa vodom – koje na Mesecu, naravno, nema u tečnom obliku. Osim toga, potrebna im je i hrana (alge, biljne ćelije, mikroorganizmi), a Mesec baš i ne nudi švedski sto.

  • Dakle:
  • Moguće je da su još „žive“, ali neaktivne
  • Ne mogu se razmnožavati ni funkcionisati bez rehidratacije
  • Ne „žive“ na Mesecu – već samo tamo „čekaju“

Šta bi bilo kad bismo ih vratili?


Ako bi astronauti u budućoj misiji pronašli kapsulu i vratili je na Zemlju, postoji realna šansa da bi neki od tardigrada mogli da se rehidriraju i „ožive“ – kao da su prespavali jedno duže popodne koje je trajalo godinama.

Možda ne postoji život na Mesecu – ali možda postoji nešto što nije baš ni mrtvo.
Tardigrade su pokazale da život u ekstremnim uslovima nije samo teorija. Dok čekamo misiju koja bi proverila stanje kapsule, vodeni medvedići možda i dalje „drijemaju“ negde u lunarnom krateru, čekajući svojih pet minuta.

Podeli sa prijateljima

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *